O knjizi
Iako je objavljen iste godine (1945) kad i Na Drini
ćuprija i Travnička hronika, roman Gospođica nema karakteristike romana-hronike
sastavljenog iz niza odvojenih proznih struktura, bez jasno definisanog glavnog
junaka, već je koncipiran kao romaneskna struktura u kojoj središnju ulogu ima
jedan lik. Međutim, ni ovde, kao ni u višegradskoj i travničkoj hronici, neće
biti pripovedanja u ich-formi, već je reč o prividno neutralnom pripovedačevom
glasu u trećem licu, koji se, tokom većeg dela romana drži tačke gledišta vrlo
bliske vizuri glavnog lika - Rajke Radaković. Ovaj pripovedačev glas povremeno
se udaljava od „središta svesti“ centralne junakinje, i to uvek onda kada
čitaoca treba uputiti u pojedinosti vezane za sudbine drugih likova koji se u
romanu javljaju.
Život Rajke Radaković protekao je u znaku jedne
strasti - ljubavi prema novcu. Ali, Rajka nije građena kao tip tvrdice, izmedju
ostalog i zbog toga što Andrić kao pisac nije bio sklon stvaranju tipova. On, u
stvari, uvek naglašava posebnost svake ljudske sudbine, a za Rajku će posebno
podvući da je mimo drugih ljudi, „kruška divljakuša“, kako za nju kaže njena
tetka. Prva stranica romana Gospo|ica
Rajka, međutim, nije uvek bila takva, tvrdičluk nije
rezultat njene prirodne predodređenosti, već proizvod okolnosti i životnih
prilika. Do svoje petnaeste godine, ona je bila poput ostalih svojih
vršnjakinja. Tada se dogodila tragedija u njenoj porodici: otac joj je
bankrotirao i ubrzo potom umro, ostavivši svojoj kćeri strašan samrtnički
amanet da podredi svoj život štednji i da nemilosrdno brani svoje interese. Od
toga časa, Rajka počinje polako da se menja, postaje kruta, gruba, neosetljiva
i prema sebi i prema drugima. Sa očevim slomom, srušio se čitav Rajkin svet i
sve će u njenom budućem životu biti fiksirano u tom tragičnom trenutku. Samo se
ponekad u Rajki, čija je egzistencija potpuno ogoljena i svedena, javi emocija,
ali je ona, u skladu sa zavetom datim ocu, guši i odbacuje. Jedino će Rajkin
ujak, dajdža-Vlado, uspeti da prodre kroz njen oklop. On je opseda kao oličenje
potpuno drugačijeg principa i odnosa prema svetu nego što je njen. Rajkin odnos prema ujaku dvostruk je: ona ga
voli i boji ga se, jer joj on čitavim svojim životom pokazuje da se može živeti
i drugačije. On predstavlja njeno trajno „najnežnije i nastrašnije osećanje“.
Dajdža-Vlado, međutim, tragično umire mlad i kao da time učvršćuje Rajkino
stajalište.
Iz toga razloga Gospođica se vezuje za Ratka
Ratkovića, ali u trenutku kada shvati da je Ratko daleko od njene predstave,
kad odboluje tu najveću obmanu svoga života, ona će konačno sva svoja osećanja
svesti samo na jedno: na ljubav prema novcu i sticanju. Pisac zauzima
stanovište da život predstavlja neprekidno trošenje svega oko nas i u nama.
Suprotstavljajući se toj neumitnoj sili koja "nagriza, buši, kida i
rastvara" sve što postoji, Gospođica se, u stvari, suprotstavlja samome
životu.
Knjigu možete preuzeti u sledećim formatima: pdf. epub, mobi ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar