Rođen je kao treće od šestero
djece trgovca Pavela Jegoroviča i Jevgenije Jakovlevne Morozove. Od 1876. do
1879. Čehov pohađa osnovnu i srednju školu u Tanganrogu, često posjećuje
kazalište, objavljuje tekstove i uređuje školske novine. 1876. godine Čehovljev
otac bankrotira i seli s obitelji u Moskvu, dok Pavlovič ostaje u Tangnrogu. U
to vrijeme Čehov piše svoju prvu dramu Bez oca, koja nije pronađena do danas.
1879. godine Anton P. Čehov završava srednju školu i odlazi u Moskvu, gdje
upisuje medicinu na Moskovskom sveučilištu. Tokom studija objavljuje anonimne
članke u studentskim časopisima, ubrzo izabire i pseudonim Antoša Čehonte pod
kojim piše u časopisima Peterburgajska gazeta, Nova vremja, Oskolki i Ruskaja
mysl. Između 1880. i 1887. piše još pod pseudonimima: Doktor koji je izgubio
svoje pacijente, Brat moga brata, Čovjek bez… itd.
1881. godine Čehov piše dramu
koja će kasnije postati poznata pod imenom Platonov, a zanimljivo je da je ta
drama izdana tek 1923., skoro dvadeset godina nakon autorove smrti. Studirao je
medicinu i bio kotarski liječnik, ali zbog nedovršenog diplomskog rada nije
stekao liječničku titulu. Započinje praksu u Čikinu, a iste godine objavljuje
zbirku priča Melpomenine priče, dok u prosincu prvi put pati od simptoma
tuberkuloze. 1884. piše i jednočinku Na glavnoj cesti. Radnja jednočinke događa
se u krčmi na glavnoj cesti, tekst nije prošao cenzuru i ocijenjen je
nepodobnim za izvedbu, te je prvi put objavljen 1914. povodom desetogodišnje
obljetnice Čehovljeve smrti. Godinu dana kasnije Čehov putuje u St. Petersburg,
gdje upoznaje izdavača Alekseya Suvorina i slikara Isaca Levitana s kojima
postaje blizak prijatelj, te ubrzo počinje pisati i objavljivati tekstove u
Suvorinovim novinama Novo vrijeme. U travnju 1890. Čehov odlazi na putovanje
kroz Sibir do otoka Sahalina gdje kao liječnik istražuje život u kažnjeničkim
logorima, nakon toga plovi još Tihim i Indijskim oceanom, a na putovanju se
zadržao do listopada iste godine. Putovanja su u Čehovljevom životu bila
konstanta, pa tako već 1891. odlazi obići zapadnu Europu, a iste godine izlaze
mu novele Dvoboj i Žena sa sela. Kupuje malo imanje u Melihovu u Serpuhovskom
okrugu, gdje seli s obitelji.
Epidemija kolere izbija u
razdoblju 1892./1893., a Čehov kao jedan od vodećih ljudi u pokrajinskoj
sanitarnoj komisiji, besplatno liječi najsiromašnije seljake i bori se protiv
gladi. Objavljuje jedanaest priča uključujući Moju ženu, Skakavca te jednočinku
Jubilej.
1893. upušta se u ljubavnu
avanturu s Likom Mizinovom, s kojom se neće vjenčati ali će mu ona poslužiti
kao inspiracija za lik Nine u drami Galeb. Piše Otok Sahalin, izlaze mu
tekstovi Anonimna priča i Veliki Volođa i mali Volođa. Zdravlje mu se pogoršava
1894. te putuje u Italiju i Pariz. Obajvljuje djela Student', Učitelj
književnosti, Crni redovnik i Na ladanju.
Konstantin Sergejevič
Stanislavski i Vladimir Nemirovič Dančenko otvaraju 1897. Moskovski
hudužestveni teatar, što će ubrzo imati veliki utjecaj na Čehovljev daljnji
rad. Čehovu umire otac, a on sam boravi u bolnici zbog prvog akutnog napadaja
plućne tuberkuloze. U rujnu putuje u Francusku na liječenje, te su mu
objavljene drame Ujak Vanja, Ivanov, Galeb i jednočinke kao i priče Seljaci,
Kod kuće, te Divljak. U svibnju 1898. Antun Pavlovič Čehov vraća se iz
inozemstva i živi neko vrijeme na Jalti, gdje preživljava drugi napadaj
tuberkuloze.
Čehov prodaje sva autorska prava
na svoj rad izdavaču A.F. Marksu za 75 000 rubalja, što bi u današnoj
vrijednosti bilo oko 80 000 dolara, te počinje uređivati svoja sabrana djela.
Iste je godine nagrađen Ordenom sv. Stanislava za rad u obrazovanju. Piše i
objavljuje tekstove Na službenom poslu, Draga, Dama s psićem. To ljeto prodaje
imanje u Melihovu i gradi kuću na Jalti.
25. svibnja 1901. Čehov se oženio
glumicom Olgom Knipper, koja je igrala Mašu u Tri sestre, a evo što je jednom
prilikom zapisao o braku:
„Privlačan je samo
brak iz iz ljubavi; oženiti se djevojkom samo zato što je ona simpatična isto
je što i kupiti na tržnici nepotrebnu stvar samo zato što je lijepa. U bračnom
životu najvažnija spona je ljubav, spolna privlačnost, jedno tijelo, a sve drugo
nesigurno je i dosadno ma kako smo pametno proračunali. Dakle, nije riječ o
simpatičnoj djevojci, nego o voljenoj.“
(―)
1902. godine Čehov objavljuje
Biskupa i izlaze mu sabrana djela u jedanaest tomova.
Umjetnik 1903. objavljuje svoju
posljednju priču Zaručena, te mu izlazi drugo izdanje sabranih djela u šesnaest
tomova. U lipnju cenzori zabranjuju izvedbu Čehovljevih drama u niskobudžetnim
kazalištima za radničku klasu, a u rujnu završava Višnjik i započinje odlaziti
na probe u MHAT.
Nakon toga zdravlje Antuna
Pavloviča Čehova se pogoršava. Početkom lipnja Čehov putuje s Olgom Knipper na
liječenje u Njemačku gdje 15. srpnja umire u Badenweileru. Pokopan je 22.
srpnja na groblju Novo-deviči u Moskvi.
Antona P. Čehova nazivaju
začetnikom psiholiškog realizma. U njegovim dramama ne postoji tipičan dramski
sukob već sve što se događa u drami proizlazi iz psiholoških stanja, osjećaja i
unutarnjih sukoba likova. Čehov u svojim dramama također inzistira na protoku
vremena koji je jedan od mehanizama zbivanja u kojem se događaju promjene. U
Čehovljevim dramama su vrlo detaljno ispisane didaskalije te opisana mjesta
radnje što pridonosi općem razumijevanju likova i njihovih psiholoških stanja.
Drame Antona Pavloviča Čehova još
su uvijek vrlo popularne na repertoarima različith kazališta, ali i kao
predlošci za filmske adaptacije. Do danas je snimljeno preko 285 filmova
nastalih prema njegovim djelima, poput Ujaka Vanje u New Yorku iz 1994. godine
u režiji Louisa Mallea te Galeba (1968., Sidney Lumet) i Tri sestre (1970.,
Laurence Olivier).
Nema komentara:
Objavi komentar